PRVA GLAVA JOVANOVOG JEVANĐELJA
Stih 1—18.
U početku beše reč, i reč beše u Boga, i Bog beše reč.
Ona beše u početku u Boga. Sve je kroz nju postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo.
U njoj beše život, i život beše svetlost ljudima; i svetlost se svetli u tami, i tama je ne obuze…
Beše videlo istinito koje obasjava svakoga čoveka koji dolazi na svet.
Na svetu beše, i svet kroza nj posta, i svet ga ne pozna. K svojima dođe, i svoji ga ne primiše.
A koji ga primiše dade im moć da budu sinovi Božji, koji veruju u ime njegovo: koji se ne rodiše od krvi, ni od volje telesne, ni od volje muževlje, nego od Boga.
I reč postade telo i useli se u nas puno blagodati i istine; i videsmo slavu njegovu, slavu, kao jedinorodnoga od oca…
I od punosti njegove mi svi uzesmo blagodat za blagodaću.
Jer se zakon dade preko Mojseja, a blagodat i istina postade od Isusa Hrista.
Boga niko nije video nikad: jedinorodni sin koji je u naručju očinom, on ga javi.