Šta vas još uspavljuje, te ne osećate približenje Dana Gospodnjega?
Da li vas uspavljuje miris ljudske krvi? Kako vas može uspavati ono što crve i šakale čini budnim?
Ili vas uspavljuje zemaljska slast i zemaljska dobit? Slast i dobit vaša — gorčina i gubitak onih, koji su umrli, i koji će umreti. A vi? Imate li kontakt sa smrću, da se nikad s njom ne sretnete?
Ili vas uspavljuje produženje istorije; ubitačno ponavljanje istoga, istovetnoga; predenje mačke kraj vrata? No ne može se dugo odlagati kraj, jer nema radi čega. Jer klupče komedije ljudske skoro se sa svim odmotalo. Došlo je vreme da se opet čuje reč Božja — Reč Božja.
Prenite se iza sna, i skinite lonac sa svoga žiška; neka zasvetli. Ne stidite se svoje vere; jer bezumni se stide najboljeg svog imanja. Ne prećutkujte ime svoga Boga, no objavljujte ga levo i desno, sa snagom i ponosom. Jer jezik, koji se ne čisti ognjenim imenom Božjim, jeste samo sprava za pljuvanje, za stvaranje i množenje upljuvaka.
Skrenite s puta bezbožničkog, skrenite odmah, ma popali u trnje i tesnac. Jer put bezbožnički je gladak no — kratak, i završuje se magarećom kljusom. Neka vam se smeju oni što hode po putu glatkom i utrvenom, — vi ćete se smejati na kraju krajeva.
Neverni su digli larmu oko tuđe trpeze, i ne znaju za domaćina, i živeći u tami krajnjoj zaboravljaju, da će uskoro davati računa o svakoj reči svojoj, o svakom pokretu ruke svoje i srca svoga. A vi se ne smete uspavljivati njihovom larmom, niti njihovom deobom tuđih zalogaja za tuđom trpezom. Konj i kočijaš nikako se ne razumeju — konj misli o jaslama, a kočijaš misli o vuči. Čuvajte se, da vam zobnica ne privuče glavu zemlji toliko, da je više ne možete dići. Čuvajte se, da ne zaboravite na vuču u vreme, jer ćete je morati svršiti u nevreme.
Između ovoga i onoga sveta ne postoji zid, ni od kamena, ni od platna, ni od paučine. Nesvršena vuča mora se svršiti u jednome od svetova. Ista kola života tutnje po jednom drumu, bez prepreke, kroz sve svetove.
Ili vas uspavljuju prijatelji? Gle, prijateljstvo je trenutan susret, i siguran rastanak. Prijatelji se sretaju kao komete, što lete raznim stazama i za trenut se nađu u susedstvu; no, malo, malo pa se razilaze, i gledaju jedna drugoj u leđa, dok ne iščeznu u vrtoglavoj daljini. Rastanak od hiljadu godina.
Ili, možda, srodnici? O iluzijo srodstva! Koliko se zločina u svetu duguje tebi! Ali, — ako nismo srodni s Bogom, ne možemo biti srodni ni jedan s drugim. Ako li smo srodni s Bogom, onda je to prvi stepen srodstva dok je srodstvo sa ženom i decom daleko, predaleko.
Srodnici Božiji, probudite se! Poverite se Ocu svome i Otac će posvršavati sve vaše poslovanje, sve vaše brige. A bez Njega ko ste i šta ste? Rosa u prašini, preko koje će protutnjati krdo divljih svinja.
Vaše oklevanje neće odložiti Dan Gospodnji, kao što lenjivi spavač u postelji ne odlaže izlazak sunca.
Ustanite i zbijte se u redove. Božja vojska na zemlji! Stratilati Hristovi, ustanite. Malo vas je — u toliko ste željeniji. Bog voli malene vojske što pobeđuju velike. Takve pobede su datumi u istoriji nebeskoj i zemaljskoj. Manjina dobrih protiv većine zlih. Zaista, Bog voli malene a dobre vojske.