Kod Njegove Svetosti nema ispraznih reči. On često rečju „žrtvuje sebe“ da bi nekog podučio. Tako, jedan boem, koji je vreme provodio u kafani „?“ (Znak pitanja), nadomak Patrijaršije, kad god bi video da patrijarh prolazi pored Patrijaršije ili Saborne crkve, pretrčao bi ulicu i od Njegove Svetosti zatražio blagoslov. A jednom, zamuckujući, reče:
– Vaša Svetosti, nas dvojica smo najbolji ljudi u ovom Beogradu!
Patrijarh, videvši da nije baš dovoljno stabilan na nogama, na to mu odgovori:
– Jec’, Bog ga video, al’ kad popijemo, onda ništa ne valjamo!
Naravno, patrijarh nikada nije pio. Ali, na taj način, on preuzima deo greha ovog čoveka i na jedan lep način, kroz šalu, da ga ne povredi, ukazuje mu na njegovu slabost, na porok koji ima.
Ili ovaj slučaj: jednog predanog službenika Patrijaršije prekorio je neko od vladika da tobože nije nešto dobro uradio. Ovaj, kao odgovoran čovek, poče da objašnjava da je uradio upravo onako kako treba, ali vladika neće da ga sasluša. Pogođen nepravednom optužbom, službenik je došao patrijarhu da se požali. Referiše vidno uzbuđen. Patrijarh ga sasluša, a onda, imajući u vidu da je omalenog rasta (kao i on sam), reče:
– Bog ga video, mi mali ljudi baš smo mnogo nezgodni!
Tako mu je, na duhovit način, rekao da je veći problem to što se on toliko razgnevio, nego što je nepravedno optužen.
Izvor: Jovan Janjić